Molitva
Svojim si zvijezdama napisao u prazno nebo sve sudbine, i mi smo samo tvoja miso, što sja zvijezdama iz tmine.
više
"Dobriša Cesarić"
Ljubav nije ništa drugo nego otkrivanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju.
"Alfred de Musset"
 Kigaku
Kako se slažete s partnerom?
Rune
Želite li dobiti odgovor na pitanje? Pokušajte sa runama!
Najbolje sredstvo da se dobro započne svakog dana je: pri buđenju mislite na
to koga biste toga dana mogli obradovati.
"Nietzche"
Ljudi će zaboraviti
što si rekao, ljudi će zaboraviti što si učinio,
ali nikada neće zaboraviti kako su se s tobom osjećali.
(nepoznati autor)
|
Kada čujemo riječ LJUBAV,
prva pomisao nam je ona ljubav koja vezuje dvoje, u pravilu muško i žensko, jin i jang,
iako ta riječ podrazumijeva spoj svega oko mene, vezujući me sa mojom iskonskom biti!
Ta moja okolina, u stvari je samo mjesto ne odvojeno od bilo čega i predstavlja cjelinu.
Kada smo došli na ovaj svijet iz nemanifestiranog stanja,
iz oaze ljubavi i jedinstva, prvo što smo zamijetili je osjećaj odvojenosti, koji je u nama izazvao bol, strah, tugu.
Možda je to baš onaj trenutak kada smo po prvi puta bili suočeni sa smrću, a svi oko nas su se veselili što smo počeli život.
Taj naš početak je u stvari i početak nepregledne borbe i traganja za životom u jedinstvu, za svijetom ljubavi i radosti.
To novorođeno dijete koje i danas živi u nama, još uvijek je puno čežnje, strahova i ograničenja.
U početku, to za život neophodno jedinstvo, identificirali smo s majkom, hranom, palcem u ustima.....
da bi danas to isto jedinstvo tražili u ljubavnom plesu s drugom osobom.
Nažalost ni tu potrazi neće biti kraj, jer jedinstvo i nije moguće naći u nečem izvan nas samih!
Sve ono što smo doživjeli i doživljavamo kao odvojenost u stvari je dobro zamaskirana varka.
Usredotočujući pažnju na sve oko nas, propuštamo priliku da pogledamo u ono što nam je najbliže, a to je onaj JA!
Ni ne sluteći da smo dolazeći, sa sobom donijeli cjelinu, a ne samo odvojeni dio.
Mi smo dio holograma, a on u svakom svom djelu sadrži i sve ostale dijelove.
Nema odvojenosti!!
Cjelina se samo igra sama sa sobom, diše u svom ritmu, pleše u svom čarobnom pokretu.
I naposljetku umjesto da i mi dišemo, plešemo i plješćemo ručicama, mi se grčimo u suzama i bolu jer ne znamo kako će ta igra završiti.
Da istina je da ne znamo, istina je da smo namjerno potisnuli to znanje, kako bi igra bila zabavnija ali i korisnija.
Pa zar nije uzbudljivije čitati knjigu kojoj ne znamo kraj?
No, ako znamo da je ljubav sastavni dio nas samih, jer kako bismo inače voljeli, te da je ljubav sastavni dio cjeline iz koje smo došli
i u koju se silno želimo vratiti, stopiti, zagrliti i ne puštati, sve u simbolici naših čežnji i potreba koje projiciramo na ono TI,
onda strahovima nema mjesta.
Strahovi su suvišni.
Mi već jesmo stopljeni, a to možemo osjetiti ako više pažnje poklonimo svom vlastitom srcu.
I na kraju nije važno kako pozornica izgleda, što rade i što govore glumci na njoj, već kako mi sve to doživljavamo.
Naravno, naš subjektivni doživljaj određuje i naše raspoloženje.
Nitko me ne može toliko rastužiti kao ja sama sebe!
Ostali sudionici igre na životnoj pozornici, samo su moj vlastiti odraz, koji mi pomaže da spoznam sebe.
I zato otplešimo ovaj uzvišeni ples ljubavi na radost Univerzumu, kao što i zvijezde plešu i ne brinu.
|
|
 Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti.
Biti zaljubljen je određeno stanje; Voljeti je čin. Stanje podnosimo,
za čin se odlučujemo. "Denis de Rougemont"
|
